Poruke vs razgovor uživo

I mi volimo da porazgovaramo, posebno u doba četa, aplikacija, inboksa i društvenih mreža, kada se dogovoramo, volimo, pitamo za zdravlje i čestitamo rođendane porukama. I ponekad, pisanu reč pogrešno shvatimo u odnosu na živu reč. Kako da objasnimo deci da o važnim temama treba da pričaju, umesto da pišu?

 

Naša psihološkinja Ana Mirković govori o tome zašto je razgovor uživo bolji nego putem poruka.

 

- Ljudi su društvena bića, a tu svoju društvenost najbolje pokazuju komunikacijom, rekli bi neki -  razgovorom, mada je prvi pojam mnogo širi :) Postoje različiti kanali komunikacije, a kako se neki novi pojavi, osvoji nas specifičnostima, lakoćom upotrebe, brzinom ili čime god, tako se komunikacija transformiše i poprima nove oblike. Živimo u digitalnoj eri u kojoj je najfrekventniji oblik komunikacije upravo - digitalna komunikacija.

Postoji milion razloga zašto je ovo omiljen način komunikacije, naročito deci i mladima - komunikacija je brza, prate se efekti te komunikacije (na primer da li je poruka sinovana, kada je sinovana, da li nam je neka informacija prosleđena, kakvu povratnu reakciju izaziva itd. Digitalna komunikacija je višesmerna (može uključiti veoma veliki broj ljudi u istom trenutku), permanentna je, po potrebi, potpuno transparentna.

A ono što joj nedostaje je kontakt uživo, osećaj drugog bića (ili više njih), pogledi, dodir ruke, pauze u kojima nema reči, a kažemo sve. I više od toga. U razgovoru uživo najmanje razmenjujemo informacije, a svaka poruka je jača jer je velika razmena energije, emocija, neverbalnih gestova koji boje čak 93 odsto utiska koji ostavljamo na druge. I oni na nas. Samo sedam odsto u kreiranju utiska o sagovorniku dolazi od onoga što govorimo, a ostalo zavisi od načina na koji govorimo, koliko smo uvereni u to što pričamo i da li i sami verujemo u izgovoreno.

 

I još jednom, ljudi su društvena bića i bez obzira na to što društvene mreže preuzimaju primat u komunikaciji, razgovor uživo je neprikosnoven, dragocen i nezamenjiv - kaže Ana Mirković.

 

Zato podstaknite klince, posebno tinejdžere, na razgovor licem u lice kao najbolji način komunikacije, iako to ponekad može biti zastrašujuće. Čak i sa šarenim i zabavnim emodžijima i brzim slanjem poruka, razgovor je najintimniji i najličniji način komunikacije i nadamo se da će tako i ostati.