Odakle potiče nasilje?

15.septembar DIGITALNI RODITELJI

“Sve potiče iz kuće”. Opšteprihvaćena floskula kojom se objašnjava sve dobro i sve loše što prezentujemo van svoja četiri zida. Po toj logici, nasilno ponašanje deteta zapravo je odraz njegovih roditelja, model po kom uči. Uglavnom i jeste tako jer deca su zaista naša ogledala.



Ali, impozantan je broj porodica u kojima nema nasilja, konflikti se rešavaju mirnim putem, u kući vladaju ljubav, mir, tolerancija i razumevanje, a dete ipak postane nasilno. U zavisnosti od klime u kojoj odrasta, sociolozi prepoznaju dve vrste reakcija: poistovećenje sa nasilnikom ili sa žrtvom. Pritom, žrtva ponekad postaje nasilnik, identifikujući se sa nasilnikom da bi preživela, u svakom smislu te reči.

Profesorka Doroti Espelaž sa Univerziteta Severne Karoline, svetski poznata autorka mnogobrojnih studija, knjiga i priručnika na tu temu kaže da je slika deteta nasilnika vrlo složena.

- Veoma dugo u istraživačkoj literaturi smatrali smo da postoji samo jedna vrsta nasilnika: izrazito agresivno dete koje ima probleme sa samopouzdanjem i dolazi iz nasilne sredine ili je zapostavljeno.

Na njen stav nadovezuje se i Den Olveus, autor najcitiranije knjige o toj temi „Bullying at School“ koji navodi da je nasilje među školskom decom sigurno veoma star fenomen i često opisivan i u književnosti.

- I mnogi odrasli su imali lično iskustvo iz svojih školskih dana. I mada su mnogi upoznati, problem nasilnik-žrtva nije sistematski izučavan sve do sedamdesetih godina 20. veka. Kao najčešće faktore rizka da dete postane nasilnik i psiholozi i sociolozi navode porodično nasilje i agresiju među braćom i sestrama. Ipak, savremena istraživanja pokazuju da to nisu jedini parametri.

- Naučnici su danas zauzeli stav da je vršnjačko nasilje oblik agresije između pojedinaca ili grupa koje imaju različite nivoe moći. Ako dete koje je u školi popularno maltretira dete koje to nije, ta razlika u moći otežava žrtvi da se odbrani.“, piše autorka BBC Keli Ouks u članku „Why children become bullies at school?”

Referenca je i jedna od najuticajnijih studija „An examination of definitional components of bullying“ koja je pokazala da uz nejednakost moći, učeničko nasilje čine još dve komponente: zla namera i njeno ponavljanje.

Ali, čak i kada su svi navedeni kriterijumi ispunjeni, neka deca ne postaju nasilnici, kao što se kod nekih nasilnika uočavaju samo neki od kriterijuma. Nova istraživanja se zato fokusiraju na mogućnost predviđanja nasilništva. Istraživanje “Predicting Bullying“ otkriva da negativni događaji iz ranog detinjstva mogu uticati na pojavu nasilništva u adolescentskom dobu.

- Nasilnik može biti hladan, majstor manipulacije, koji organizuje bande koristići suptilne, indirektne metode“, navodi britanski psiholog Džon Suton, koji je sa saradnicima istraživao odnos nasilništva i socijalne spoznaje.

Takvu decu istraživači u literaturi nazivaju “makijavelistički nasilnici”. Oni ne odgovaraju stereotipu „ozloglašenog klinca“, već su omiljeni i u društvu i među nastavnicima. Imaju odlične društvene veštine, harizmatični su i voljeni, a nasilje koriste kada im to pogoduje – svoje žrtve pre svega spuštaju na društvenoj lestvici, piše portal Nauka kroz priče.

Zato je vrlo važno da roditelji budno motre na svoju decu. Svaka promena u ponašanju, izbegavanje omiljenih aktivnosti, povlačenje u sebe, agresivnost prema mlađoj braći i sestarama, loše ocene, odbijanje da se ide u školu, promene u apetitu ili problemi sa spavanjem sugerišu da je vaše dete žrtva. Naravno, nisu svi znaci potvrda nasilja, ali svakako su signal da reagujete i da razgovarate sa detetom.

Stručnjaci sa sajta stetoskopinfo kažu: Potrebno je da je dozvoljeno da se u grupi slobodno priča o teškim stvarima i da se slobodno izrazi lično mišljenje, bez obzira da li se nekom sviđa ili ne. Potrebno je da postoji kontakt između svih, odnosno da niko nije izolovan (ne da se svi druže sa svima, ili da se zovu na rođendane, nego radije da su u kontaktu kroz aktivnosti, kroz timski rad i slično). Potrebno je da se autoriteti (učitelji, nastavnici, roditelji) ne bave okrivljivanjem bilo koga, da nemaju predrasude ili bar da ih budu svesni i kontrolišu da li ih i kako komuniciraju i da dosledno uvažavaju jedni druge i decu.

Sve potiče od nas. Ljubav. Poštovanje. Toplina. Podrška. Razumevanje. Hajde da svi damo deci toga u neograničenim količinama i dobićemo divne ljude koji poštuju i sebe i druge.