Kako da pričate da decom o AIDS i HIV

Starije generacije nisu učile od svojih roditelja kako da započnu ili vode diskusije o HIV-u jer SIDA nije postojala kada su bili mladi. Dakle, ako vam je ova tema neprijatna, budite iskreni prema svom detetu u vezi sa tim. Vaša iskrenost će im pomoći da vam se zauzvrat otvore. Koliko god da je izazovno, možete i treba da razgovarate o seksu, drogama i ozbiljnim mogućim posledicama kao što su HIV i AIDS.

 

Za Bezbedne klince govori dr Dragana Zarić iz Savetovališta za mlade u Domu zdravlja "Novi Sad" i nadamo se ćemo vam olakšati pristup ovoj temi sa decom.

Sa kakvom statistikom dočekujemo decembar, mesec u kom su AIDS i HIV glavne teme?

- Epidemija HIV infekcije u poslednjih 40 godina, koliko zvanično traje, odnela je više od 36 miliona života. Međutim, intenzivan rad na prevenciji, ranom otkrivanju (odnosno većoj dostupnosti testova u siromašnim regijama u kojima je i najveći broj zaraženih) i otpočinjanjem lečenja nakon što se potvrdi infekcija (odnosno većoj dostupnosti lekova), broj osoba kojima je potvrđena infekcija počeo je da opada, tako da je prethodne (2020.) godine HIV otkriven kod 1,5 miliona ljudi, odnosno oko 680.000 osoba je umrlo od AIDS-a, što je manje u odnosu na period od pre 10-15 godina, ali i dalje zabrinjavajuće. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, u svetu živi 37,7 miliona ljudi sa HIV-om, a dve trećine zaraženih su na afričkom kontinenta.

 

Koja je razlika između HIV i AIDS i da li je mladi znaju?

- HIV virus (virus humane imunodeficijencje, u prevodu virus koji dovodi do gubitka imuniteta) izaziva HIV infekciju koja se danas, zahvaljujući antiretroviralnoj terapiji, smatra hroničnim stanjem, dok je AIDS (acquired immunodeficiency syndrome) skraćenica koja označava sindrom stečenog gubitka imuniteta, osnosno skup bolesti koja nastaju kao posledica gubitka imuniteta tokom života. AIDS je zapravo poslednja faza HIV infekcije kada osoba koja se ne leči umire.

Dugogodišnji rad sa mladima, lekcije iz biologije u kojima se obrađuje ovo oboljenje i dostupne informacije dovele su do toga da danas mladi sve više  prepoznaju razliku između HIV-a i AIDS-a.

 

Ko i da li razgovara sa klincima o ovoj boelsti? Da li su informisani i da li se interesuju?

-U okviru biologije u osnovnoj školi obrađuju se seksualno prenosive infekcije, uključujući i HIV, ali je to tema koja je uvrštena i u zdravstveno vaspitni rad na promociji reproduktivnog zdravlja mladih koji tim Doma zdravlja "Novi Sad" kontinuirano poslednjih 17 godina sprovodi među učenicima završnih razreda osnovnih i u srednjim školama na teritoriji Grada Novog Sada i Opštine Sremski Karlovci. Takođe, Gradska uprava za zdravstvo prepoznala je važnost upoznavanja mladih sa HIV infekcijom, kako sa aspekta prevencije, tako i destigmatizacije osoba koje žive sa HIV-om, i poslednjih nekoliko godina podržava kroz projekat "Šta znam o HIV-u" namenjen učenicima osmih razreda.

 

Kako i da li društvene mreže pomažu deci da se informišu? A kako Savetovalište? Kako stižete do dece?

- Mi govorimo mladima da društvene mreže mogu biti "mač sa dve oštrice" - izvor korisnih informacija ali i opasnih dezinformacija i kroz naš rad pokušavamo da ih usmerimo na proverene izvore. Nažalost, pandemija COVID-19  je očigledan primer manipulacije i širenja dezinformacija, a mi odrasli moramo biti uz decu da ih usmerimo u željenom pravcu. Savetovalište za mlade Doma zdravlja "Novi Sad" postoji od 2004. godine i za proteklih 17 godina smo ostvarili veoma uspešnu saradnju sa osnovnim i srednjim školama u našem gradu i pripadajućim prigradskim naseljima, a edukacije organizujemo najčešće u dogovoru sa stručnim saradnicima škola.

 

Na osnovu razgovora sa mladima, da li oni imaju sa kim da razgovaraju? Kako se informišu?

- Mladi imaju na raspolaganju roditelje, nastavnike, psihologe, pedagoge, nas iz Savetovališta, ali je karakteristika adolescencije da se više veruje vršnjaku nego odrasloj osobi. Ipak, uspevamo da sa njima nađemo zajednički jezik i prenesemo validne i proverene informacije. Što se tiče njihovih izvora informacija, "čuo/la sam od druga" zamenilo je "iskočilo mi na Instagramu (ili nekoj drugoj mreži)", tako da su mreže moćno sredstvo u smislu obuhvata i autoriteta kod mladih.

 

Kako da roditelji razgovaraju sa decom i kada je pravo vreme za prvi razgovor?

- Svako vreme za razgovor je pravo vreme, naravno prilagođeno uzrastu deteta. Pop kultura, filmovi koji su doživeli ogroman uspeh (poput filma o Frediju Merkjuriju, žrtve AIDS-a koji je preminuo pre 30 godina), pesme koje se decenijama pevuše i osim na radio stanicama puštaju na sportskim manifestacijama (Fredijeva We will rock you), mogu da posluže kao uvod o priču o HIV infekciji koja može da se desi svakom od nas. Naravno, akcenat bi trebalo staviti na puteve prenošenja i samim tim na prevenciju.

 

Gde vrebaju HIV i AIDS?

- HIV infekcija NE prenosi se vazduhom, vodom, ujedom komarca, rukovanjem, suzama, znojem, stolicom, urinom. Virusa ima dovoljno da bi se mogao preneti u krvi, spermi, vaginalnom sekretu i majčinom mleku. Stoga, prenosi se prilikom polnog odnosa bez kondoma, odnoso preko krvi (na primer, zaražen pribor kod intravenskih korisnika droga ili pirsing koji se vrši nesterilnim priborom) i sa majke na dete (tokom trudnoće, porođaja ili dojenjem).

 

Da li su mladi danas zaštićeniji zahvaljujući dostupnosti informacijama u odnosu na nas iz analogne ere?

- Svakako da jesu! U naše analogno doba za HIV smo prvo čuli u Prinsovoj pesmi "Sign o' the times" ( In France, a skinny man died of a big disease with a little name), a potom kada je Medžik Džonson objavio da je zaražen, pa Fredijeva smrt. Danas se otvorenije govori o HIV-u, kako u medijima, tako i među zdravstvenim radnicima. Epidemija HIV infekcije zvanično je počela 1981. godine, a u ovih 40 godina naučili smo puno, a pametno korišćenje dostupnih proverenih informacija svakako idu u prilog mladima.

 

Da li su HIV i AIDS i dalje tabu?

- S obzirom da se ovom temom bavim skoro dve decenije (u oblasti prevencije), čini mi se da su naši sizifovski napori urodili plodom i da se daleko otvorenije razgovora o temi seksualno prenosivih infekcija uopšte, pa i o HIV-u i AIDS-u, kaže dr Zarić.

 

Razgovorom, vi postavljate temelje za budućnost svoje dece. Tinejdžeri koji su razgovarali o seksu sa svojim roditeljima imaju sedam puta veće šanse da se osećaju prijatno razgovarajući sa seksualnim partnerom o HIV-u. I to će pomoći da budu bezbedni.