Intervju - Demir Mekić: Zamišljam budućnost u kojoj ljudi koriste internet za ljubav, povezivanje i deljenje

02.jul DIGITALNI RODITELJI

Demir Mekić je sociolog i omladinski radnik kroz čije je treninge prošao veliki broj mladih. Sa njim smo razgovarali o digitalnom dobu, prijateljstvu, uspomenama iz vremena pre interneta, i budućnosti.



Koliko se prijateljstvo promenilo u odnosu na vreme pre interneta?
Mislim da se prijateljstvo značajno promenilo pojavom interneta. Ne bih voleo da budem jedan od onih “DrugačijeJeToBiloUMojeVreme” likova ali je zaista bilo drugačije. Imao sam sreću da mi je detinjstvo prošlo na ulici i u šumi, sa drugarima i drugaricama, kroz igru koja nije bila digitalna. Sada imam osećaj da trpi različite promene, što zbog interneta, što zbog sve ubrzanijeg života. Možda bih prijateljstvo danas, u ovom digitalnom dobu opisao jednostavno kroz rečenicu - tako blizu, a tako daleko.

Šta u tim promenama vidiš kao potecijal, a šta kao izazov?
Potencijal je definitivno to što mogu da komuniciram i održavam odnos sa bitnim ljudima, koji mi nisu blizu. Tako sam uključen u njihove živote na neki potpuno divan način. Isto tako, kontakti koje sam uspostavio putem društvenih mreža sa ljudima koje nisam znao pre, potpuno su mi menjali život i uticali na mene i lično ali i profesionalno. Povezivanje ljudi je zaista ogromna prednost interneta.
S druge strane, izazov je sačuvati dodir, pogled, realan fizički kontakt kao nešto što je dragoceno i najbitnije u povezivanju osoba. Postoji opasnost da nam kontakti i komunikacije putem interneta postanu dovoljni, jer život postaje sve ubrzaniji.

Kako je prijateljstvo za tebe izgledalo u doba pre onlajn sveta, a kako izgleda danas?
Prijateljstvo pre onlajn sveta je bilo… Pa, upotrebio bih izraz: romantičnije. Morali smo mnogo više da se oslanjamo na maštu, intuiciju, i sve je bilo manje predvidivo, manje dostupno. Sećam se kad sam kao dete na moru upoznao jednog drugara. Kad sam otišao kući, komunicirali smo ponekad putem fiksnog telefona. Naravno, vremenom se kontakt izgubio, ali meni je to prijateljstvo ostalo baš onako urezano u sećanju. Sada, kad upoznam nekog ko mi prija, odmah sledi razmena Facebook naloga, Instagrama, i ostalo… Mnogo je više mogućnosti da uspostaviš kontakt i da ga održavaš. Moja današnja prijateljstva su često građena dugi niz godina, dosta imam i prijatelja iz detinjstva, još iz doba pre onlajn sveta. Promenilo se i to da zaista imam neka “onlajn” prijateljstva, neke ljude s kojima se retko ili nikad ne vidim ali se “pratimo” na društvenim mrežama i u neku ruku podržavamo. Značajno je i to, sve dok znaš ko zauzima koje mesto u tvom životu.

Šta su ti najdraži trenuci iz “analognog” doba i da li bi se nekad vratio u njega?
Mnogo je teško odgovoriti na ovo pitanje. Čak mi se nameće još jedno, možda adekvatnije pitanje, a to je: Da li bih mogao da se vratim u “analogno” doba? Verujem da dovoljno dugo živim u ovom digitalnom dobu, i uživam njegove mogućnosti i potencijale, da bi mi bilo jako teško da se svega toga odreknem. Doduše, voleo bih da mogu da budem nedostupan za druge na neko vreme. Kao nekad kad su ljudi zvali jedni druge na fiksni telefon, i ako te nema kod kuće, to je to. Nema više poziva i poruka, jer prosto nisi kod kuće. Javićeš se kad možeš. To su mi najdraži trenuci iz tog doba i jako mi fale.

Puno radiš sa generacijama koje ne pamte vreme kada interneta nije bilo, kako ti se čini njihovo viđenje sveta i prijateljstva?
Mislim da svi mi znamo po osećaju šta je “prava stvar” a šta nije. Njihova prijateljstva su isto tako zasnovana na poštovanju, ljubavi i ulažu u njih, siguran sam. Ono što je drugačije jeste da oni imaju i taj neki drugi svet, uz koji su odrastali. To je svet društvenih mreža, fotografija i videa, komentara i lajkova. Taj svet mi se nekako nakalemio tokom života, morao sam da učim njegov jezik a oni su rasli u tom svetu, razvijali se sa njim, gradili svoj identitet u njemu. Pored ogromnih prednosti, taj svet ima svoje izazove. Voleo bih da mladi manje misle o sebi u tom svetu, i da skrenu ponekad pogled od tog telefona, kompjutera i vide koga ima okolo, da vide svet u njegovoj punoći. Možda baš mi koji smo upoznali taj svet, imamo odgovornost da im približimo sve njegove boje.

Kako zamišljaš budućnost i prijateljstvo u njoj?
Zamišljam lepu budućnost. Budućnost u kojoj ljudi koriste internet za ljubav, povezivanje i deljenje. Budućnost gde se prijateljstvo neguje, na sve moguće načine, i onlajn i oflajn, i gde postoji volja i otvorenost.

Šta su tvoje preporuke za mlade, kako da grade i čuvaju prijateljstva u ovom brzom i izazovnom trenutku?
Mladima bih samo preporučio da stanu. Ovog trenutka. I da razmisle koga bi želeli od svojih dragih prijatelja baš sada da vide, sretnu, čuju… I neka to urade, baš sad. Ali baš sad, bez odlaganja. Često u ovoj brzini u kojoj živimo zaboravimo na sebe i ono što bi voleli da radimo, koga bi voleli da vidimo, pa je dobro podsetiti se toga s vremena na vreme. Rekao bih im i da slušaju sebe, ali onog najdubljeg sebe koji vrlo dobro zna šta radi i šta mu je potrebno. I na kraju, zakoračite u nešto novo, otvorite se za druge. Možda da se najzad vidite sa osobom koja stoji iza profila s kojim se često lajkujete i kuckate. Ko zna šta sve tu postoji, kakav novi svet.